Dana 29. veljače i 1. ožujka 1992. godine održao se referendum za neovisnost Bosne i Hercegovine. Toga povijesnog vikenda građani su svojim izlaskom odlučili o stvaranju ove zemlje. Svećenici su, a među njima i bosanski fratri, pozvali svoj puk na nedjeljnim misama da iziđu na referendum i izjasne se za neovisnost Bosne i Hercegovine.
Svjesni smo da ni nakon 25 godina od referenduma Bosna i Hercegovina nije zemlja kakvu smo željeli: bez rata, mržnje, nepravde, kriminala i korupcije. Usprkos svemu, vjerujemo i nadamo se da će naša domovina ipak postati dom za sve građane, pripadali oni bilo kojoj nacionalnoj ili vjerskoj zajednici.
“Sedam stotina godina fratarske prisutnosti u Bosni i Hercegovini prožeto je jednom stalnom idejom o kontinuitetu bosanske državnosti. U svakoj fratarskoj kronici, u svakom spisu i u svim legendama je svijest o neutrnutom slijedu zemlje Bosne koja se ni u ropstvu ne odriče svoje povijesti i svoje državnosti. (…)
Za fratre je ova zemlja posvećena zemlja. U njoj su naše svetinje: grobovi naših mučenika, temelji naših svetišta i u Srebrenici, i u Zvorniku, i u Konjicu, i u Tuzli, i u Skakavi, i u Modriči, i u Olovu… Mnogo je dragih svetinja pokrila ova bosanskohercegovačka zemlja. Kad bi fratri pristali na suludu ideju da se ova svetišta napuste, progonila bi ih savjest da su izdajice.” (Iz članka fra Ljube Lucića “Ovo je za nas sveta zemlja” objavljenog u Svjetlu riječi uoči referenduma 1992. godine)
Svima koji cjelovitu Bosnu i Hercegovinu doživljaju kao svoju domovinu čestitamo Dan neovisnosti uz službenu himnu u izvedbi tamburaškog orkestra Franjevačke teologije u Sarajevu, stoji na Youtube kanalu Franjevačke prisutnosti.
