Vojnik u posljednjoj bitci,
Nasmijan na zadnjoj slici,
Suočen sa svijetom bola
U lutriji posljednjeg kola.
U glavi na bojnom polju
Gdje mi se prijatelji kolju.
Ni pomišljo nisam da više nisam,
Možda zato danas živ sam.
Al ostade slika mojih drugara
Što mi bol i tugu stvara,
Livada leševa usred zore,
Njihovi krici što me more.
Jedan ponos sasvim sitan
Od mojih dragih manje bitan.
Dok uz pjesmu zastava vijori,
Ostat normalan vojnik se bori.
I svi oni što su pali,
Što su za nas život dali.
Bi li dali da su znali
Koliko otac sinu fali?
Danas leže usred groba,
Živi prodju neprignutog zgloba.
Još mu djecu danas tlače,
Izdajničku kapu na njih kače.
Sebe slavnim herojima zovu,
Smiju se majci, pljuju udovu.
Pa tko je izdajnik, tko se krio,
A tko u rovu pogođen bio?
Čije dijete danas plače?
Tko iz sna preplašen skače?
Čija majka suze lije?
Čija se udova na groblju krije?
Nekome sin u zagrljaju biva.
Netko može mirno da sniva.
Njega ima i žena i mati,
A ja ću mu savjet dati.
Poštuj heroje koji ginu!
Ne prigovaraj njegovom sinu!
Vojniku slavnom pruži ruku!
Udovi i majci ne pristaj na muku!
Darko Livančić
