Današnja Božja riječ govori nam o pozivu što ga Bog upućuje čovjeku, o našem odzivu na Božji poziv. Evanđelje nam govori kako je Isus Krist od svojih učenika izabrao dvanaestoricu kojima je povjerio svoju spasiteljsku vlast.
On je htio da oni nastave umjesto njega njegovo djelo na zemlji. Htio je da budu njegovi zamjenici i namjesnici koji će nastaviti njegovo poslanje kad on ode s ovoga svijeta.
To svoje poslanje Isus je predao svečano apostolima kad im je rekao: Idite po svem svijetu i naviještajte Evanđelje svakom stvorenju i učinite mojim učenicima sve narode. Poslao je apostole da idu i propovijedaju blizinu kraljevstva Božjega, da pozivaju ljude na obraćenje, na promjenu načina življenja, izgone zloduhe i liječe, kao što je to i on činio. Oni su se malo pomalo suživjeli sa svojim poslanjem kao namjesnici Isusa Krista.
Zanimljivo je da Isus daje upute misionarima da sve podrede naviještanju kraljevstva Bož-jega. Izričito Isus govori da ne nose četiri stvari: kruh, torbu, novac i dvije tunike. On želi da se pouzdaju u Boga. Želi da budu slobodni od navezanosti na materijalno, jer propovijedaju duhovne vrijednosti. Isus želi time reći da ima netko tko se za njih brine i u koga oni trebaju imati povjerenja. Potrebno je žurno ići i ne čekati dok se ispune neki čisto ljudski uvjeti.
Isus ih šalje dva po dva i to zato da pomažu jedan drugome u opasnostima putovanja. Tako idu skupa Barnaba i Pavao, Petar i Marko, pa Pavao i Timotej. Upozorava ih da ne prelaze iz kuće u kuću. U ono vrijeme propovjednik bi odsjeo u kući nekoga od mještana i zadržao se sve vrijeme djelovanja u tom mjestu. Isus želi da njegovi učenici budu skromni i ponizni.
Tko primi apostole taj se otvara spasenju i prima ga, a tko ne primi apostole zatvara se spasenju i navlači na sebe osudu i vječnu propast. Primanje dakle apostola najsudbonos-nija je činjenica za cijeli svijet. Već sama činjenica što su apostoli samo zamjenici i namje-snici Isusa Krista dovoljno nam kazuje razlog zašto je tako sudbonosno to primanje ili ne primanje. Tko vas prima, mene prima. A tko vas prezire, mene prezire, rekao je sam Isus Krist. Apostoli su naime nositelji Isusove riječi. Tko vas sluša, mene sluša, rekao je sam Isus. Oni su zato dobili i Duha Svetoga, koji im napominje sve što je Isus rekao. Konačno, apostoli su i djelitelji Božjih tajna.
Apostoli su poslani u svijet da naviještaju Radosnu vijest i pomažu ljudima da se otvore djelovanju Božje milosti. Sve što je Krist na križu stekao, povjerio je u ruke svojih apostola. Njima je dao u ruke vlast opraštanja grijeha. Kojima oprostite grijehe bit će im oprošteni, a kojima zadržite bit će im zadržani.
Već tim tajnama dovoljno je ispunio ruke svojih apostola puninom darova svoje milosti. Svijet bi bio upravo pust i prazan kad bi nestalo tih nositelja Božje milosti. Bez apostola ne bismo se mogli osloboditi grijeha! Bez apostola i svećenika ne bismo imali svete Mise i svetih sakramenata. A što onda znači ne primiti apostole? Znači ne primiti milost oprošte-nja, znači ne primiti Božje milosrđe.
Ne primiti apostole, znači ostati bez Božjeg milosrđa i ljubavi.
Otresanje prašine s nogu u Isusovim uputama ima značenje da je Evanđelje Božja ponuda i da pretpostavlja ljudsku slobodu. Isus ne želi nikoga silom uključivati u svoju Crkvu. Ipak, on misli ozbiljno i to ovim ljudima trebalo bi dati do znanja: „Njima za svjedočanstvo“ znači: kao dokaz na dan sveopćeg suda. Ljudi će odgovarati Bogu zbog zloporabe svoje slobode.
Kristova ustanova nije vremenita nego vječna, njegova je ustanova na zemlji za sva vremena do svršetka svijeta. Sam je Isus to najljepše istakao onda kad je davao apostolima konačno poslanje: „Idite po svem svijetu i učinite mojim učenicima sve narode. A ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta.
Krist ostaje sa svojim apostolima u sve dane do svršetka svijeta. Tako apostoli i danas žive na svijetu, žive u svojim nasljednicima, koji su primili svoje poslanje od Isusa Krista spasitelja cijelog svijeta.
Taj neizbrisivi biljeg Kristova svećeništva kao i pomazanje Duha Svetoga kod sakramenta svetog reda ostaju nevidljivo u duši. A da se i vidljivo pokaže Kristovo poslanje na svećeniku, Krist je svećeniku tim nevidljivim darovima; dao ovlasti i prava i moć da tvori čudesna djela, koja može učiniti samo Krist i Bog u njemu. Nijedan čovjek na svijetu ne može sebi prisvojiti prava i moć koju ima svećenik po Kristovu poslanju.
Ili, tko bi se usudio nad kruhom izreći u ime Kristovo: ovo je tijelo moje i nad vinom: ovo je krv moja? A Krist je rekao svećenicima: Ovo činite meni na spomen. I u Crkvi od početka kršćanstva jedino svećenici čine na Kristov spomen ono što je on učinio na svojoj Poslje-dnjoj večeri. Isto tako, tko bi se usudio izgovoriti nad grešnikom riječi: Opraštaju ti se tvoji grijesi? Ja te odrješujem od tvojih grijeha.
Istina i milost Kristova povjerene su svećenicima da ih čuvaju i predaju svijetu. Kao što se Isusovo poslanje na svijetu sastojalo u donošenju istine i milosti od Boga, tako se i poslanje svećenika na svijetu sastoji u prenošenju istine i milosti.
Ne zaboravimo da smo svi pozvani i poslani na put što vodi k Bogu. Pozvani smo da bu-demo „sveti i bez mane“, poslani smo da svjedočimo za Božju istinu i Božju ljubav.
Ozbiljno se zapitajmo: jesmo li se odazvali Božjem pozivu? Nastojimo li savjesno izvršavati svoje poslanje?
Živimo u jedmom svijetu u kojemu se sve zapovijedi ismijavaju, sva pravila vladanja i živo-ta, sve norme morala, izbrisala se razlika između poštenja i lopovluka, nevinosti i bludni-čenja, vjernosti i brakolomstva, istine i laži. Vratimo se Bogu…Obratimo se…
Čuli smo kako je Isus izgonio zloduhe iz ljudi. Zloduh je nazočan u ovom svijetu, iako mnogi misle da Sotona ne postoji. Sotona postoji i on je vrlo inteligentno biće, ujedno vrlo zao i lukav… Za svako vrijeme i za svakoga ima svoju taktiku i svoje zamke…
Danas se vrlo mnogo širi okultna literatura, promiče se bavljenje magijskim praksama, mladi zazivaju duhove (spiritizam) što je vrlo opasno. Opasna je i joga, trancendentalna meditacija, New Age… Pojavljuju se razni iscjelitelji i vračari, oni koji skidaju uroke, a zap-ravo još više unesrećuju i onako nesretne ljude. Pojavljuju se i razne sekte… Budimo op-rezni i čuvajmo se od svega toga…
Ako se netko bavio ovim okultnim praksama, ako je zazivao duhove, čitao horoskope, možda proklinjao ili su drugi njega proklinjali, neka se javi svećeniku da ga u ispovijedi Isus, božanski Iscjelitelj oslobodi od svega toga…
Mladić Kristijan pripovijeda kako je doživio nutarnje ozdravljenje i obraćenje. “Ja sam na čudesan način doživio potresni susret s Isusom Kristom. Čitajući Sveto pismo, konkretno Evanđelja – radosnu vijest spasenja – iskusio sam njegovu beskrajnu ljubav. Sada ga volim iznad svega, vjerujem čvrsto u Njega i darujem mu svoje povjerenje. Bez Njega ne mogu više živjeti.
Isus je moj Otkupitelj i Spasitelj, moj veliki Brat i moja životna sreća! Jednom riječju: On mi je sve u životu! Neopisivu radost imam u srcu kad čitam Sv. Pismo, kad se Isusu molim da mi pomogne i daruje dar potpunoga predanja. Tako mu postajem svakoga dana sličniji!” Svakoga dana molim, Isuse, pomozi mi da budem što sličniji Tebi!“
Isuse, želimo ti danas kod ove Euharistije zahvaliti što si apostolima i Crkvi svojoj dao vlast nad nečistim dusi¬ma. Ti si dobro znao da je moguće da čovjek osjeti strah i nemoć pred zlom u svijetu. Znao si koliko te trebamo i da nećemo moći bez tebe. Ima previše zla oko nas i u nama da nam nije dostatno ono malo dobre volje što je osjećamo u sebi. A tu je i tajna Zloga, tajna nečistih duhovnih sila. Ti znaš, Gospodine, da nas često obuzima strah pred tolikom poplavom zla, mržnje, podvala i nevjere i ubojstava.
Zato te molimo da nas danas zaštitiš više nego ikada. Daj nam snage da se odupremo zlu kada želi osvojiti naše srce mržnjom i ogorčenošću i daj nam sigurnost da smo tvoja ljubljena djeca koja svu svoju snagu dobivaju iz tvoga Srca, koje je toliko ljubilo. Očisti ovaj svijet i svako ljudsko srce od svakog zla i neka svi bolesnici osjete snagu tvoje beskrajne iscjeliteljske ljubavi. Daj da doživimo tvoje divno obećanje: Ljubav će se i Vjernost sastati (Ps 85, 11). Amen. Mir vam i blagoslov!
Postao svećenik, pa biskup i konačno kardinal
Kardinal Pie, poitierski nadbiskup, jednom je prigodom skupini suradnika u sjeme-ništu zanimljivo pripovjedao: „Veoma sam dobro upoznao jednoga siromašnog dječaka iz sela blizu Chartresa koji je imao veliku želju postati svećenik, ali njegovi roditelji nisu imali novca da bi ga poslali u sjemenište. Štoviše, ostao je siroče u ranoj dobi. Jednoga je dana taj dječak izišao iz prvostolnice plačući. Vidio je veličanstvenost bogoslužja. Na trgu ga jedna žena, prodavačica cvijeća, upita:
– Zašto plačeš, zlato moje?
– Želio bih postati svećenik, ali sam siromašan. Nemam ni roditelje, a ni novaca za školu.
– Ja ću ti pomoći! – reče cvjećarica i održa riječ.
Jadna je žena morala mnogo raditi. Noću je šivala, a danju prodavala cvijeće kako bi pomogla sirotomu dječaku.
Cijenjena gospodo, gospođa Mariette već je mrtva. Onaj dječak, zahvaljujući njezinu dobromu djelu, posta svećenik, a poslije biskup i kardinal. Onaj dječak sam ja koji joj još zahvaljujem iz dubine srca“, zaključi kardinal kroz suze.
(ljubuski.biz)
