Profesorica biologije Blaženka Matišić i profesor povijesti Toni Poljak su ovogodišnji najdjelatnici u Gimnaziji Katoličkog školskog centra “Petar Barbarić” Travnik. S njima razgovarala kolegica Marija Marić
S njima razgovarala kolegica Marija Marić
Marija: Blaženka, tebe su kolege izabale za djelatnicu godine, u smislu promocije Centra, sudjelovanja na natjecanjima… Reci nam više o tome i čime si se sve bavila?
Blaženka: Sa svojim učenicima sudjelovala sam na raznim natjecanjima; izdvojila bih ono iz Prve pomoći, zatim eko kviz „Lijepom našom“, ali i odlasci na natjecanja izvan Bosne i Hercegovine, što je međunarnodna promocija, na neki način.
Marija: Voliš li raditi na takav način, izvan učionice, neformalno?
Blaženka: Da. Volim kada učenici imaju priliku učiti i slobodno pokazati svoje znanje i ideje. Kada nije sve uvijek vezano za klupe i ploču. Međutim, u našoj županiji malo je takvih događaja, ali naša škola se trudi iskoristi sve mogućnosti, aplicirati na projekte i natjecanja i to maksimalno koristimo.
Marija: Što je tebi KŠC „Petar Barbarić“ Travnik?
Blaženka: Ovdje radim već 16 godina i još uvijek crpim pozitivnu energiju iz okruženja ove ustanove. Ugodna atmosfera, dobra suradnja s kolegama, zaista uživam raditi u Centru.
Marija: Gdje se vidiš u narednim godinama?
Blaženka: Voljela bih nastaviti raditi ovdje, naravno, ali uz to se baviti i znanstvenim radom. Želja mi je produbiti znanje, praksu i namjeravam se aktivirati u tom pravcu.
Marija: Hvala ti za ovaj kratki intervju. Želim ti još puno rada i nagrada!
Blaženka: Hvala, Marija!
Marija: Profesore Toni, vas su ovogodišnji maturanti izabrali za najboljeg profesora ove godine, koliko vam to znači?
Toni: To mi je jako drago, što su baš učenici završnih razreda odlučili mene počastiti titulom najboljeg profesora. To mi je stimulacija za daljni rad i drago mi je što su učenici prepoznali trud i želju da im približim predmet koji predajem na zanimljiv način.
Marija: Znači li ovo priznanje da vas učenici vole?
Toni: Ja se nadam da da. Uvijek se trudim biti otvoren prema djeci, saslušati njihove probleme, ostvariti korektan odnos s njima, a ne samo mehanički predavati i biti strog kad za takve stvari nema potrebe.
Marija: Ti si djelatnik KŠC-a već dugo?
Toni: Da. U KŠC-u radim od njegova osnivanja 1998. godine. Već preko 20 godina.
Marija: Možeš li nam reći je li se što promijenilo od tog vremena do sad?
Toni: Pa… tada je bilo teže, nismo imali ono što danas imamo, uvjeti su bili gori, krenuviši od grijanja, preko izgleda zgrade… Danas imamo opremljeniju školu, u tom smislu je olakšan rad. Pravilnik je dao i učenicima više slobode. No, ono što je ostalo kao konstanta je da naša škola i dalje vodi računa o disciplini, da nema incidenata kao drugdje i da je ugodno raditi ovdje.
Marija: Gdje se vidiš u narednim godinama?
Toni: Stvarno volim raditi u KŠC-u, ovo je moj drugi dom, nadam se da ću ostati ovdje. Ponavljam, lijepo je raditi s našom djecom, a i sa svim kolegama imam korektan, prijateljski odnos i vjerujem da će tako i ostati.
Marija: Profesore, hvala i vama za razgovor i također uspješan nastavak rada u našem Centru.
Toni: Hvala!
Razgovor prenesen sa web stranice KŠC-a Travnik.
