Često smo svjedoci neodgovornog bacanja lešina i nusproizvoda životinjskog podrijetla u vodene tokove ili uz cestu.
Životinjski leševi i nusproizvodi životinjskog podrijetla predstavljaju specifičnu otpadnu animalnu tvar, pa ih zbog njihove specifičnosti trebamo promatrati s higijenskog, epidemiološkog, ekološkog i ekonomskog aspekta.
Fotografija koju je jučer objavila Centralna.ba je tužni primjer ljudske neodgovornosti, nekulture i , sasvim slobodno možemo reći, nehumanosti!
U “PRAVILNUKU O ŽIVOTINJSKOM OTPADU I DRUGIM NEOPASNIM MATERIJALIMA PRIRODNOG PORIJEKLA KOJI SE MOGU KORISTITI U POLJOPRIVREDNE SVRHE “ jasno se navodi da “Sav proizvedeni životinjski otpad mora se neškodljivo ukloniti.“, a pod neškodljivim uklanjanjem se smatra :
“Neškodljivo uklanjanje – propisani postupak neškodljivog uklanjanja lešina, konfiskata, određenih nejestivih nusproizvoda klanja, rasijecanja, obrade i prerade mesa, ribe, divljači, mlijeka, jaja, meda, prerada u proizvode namijenjene za ishranu životinja ili industrijsku upotrebu kada se iz veterinarsko-zdravstvenih razloga i radi zaštite zdravlja ljudi ne smiju ili se ne mogu iskoristiti daljom preradom, a što se obavlja u odobrenim objektima za neškodljivo uklanjanje, zakopavanje u groblju za životinje, jamama, grobnicama ili spaljivanjem.“
Na životinjske leševe uvijek treba gledati kao na potencijalno opasan supstrat jer sadrže mnoštvo mikroorganizama od kojih su neki i uzročnici (bolesti koje se prenose sa životinje na ljude i obratno). Neki od patogenih mikroorganizama mogu i sporulirati i na taj način dugo preživjeti u lešinama i tlu, a domaće životinje i ljudi ako dođu s njima u kontakt mogu se zaraziti. Infektivni materijal iz leševa mogu raznositi različite životinje, domaće i divlje, a u prijenosu često sudjeluju ptice, razni glodavci i kukcu.
