Miroslav Ćiro Blažević, legendarni trener rođen u Travniku, ponovo se bori s karcinomom. Bolest mu je prvi put dijagnosticirana 2011. godine, dva puta je pobijedio, ali se opet vratila.
“Nalazi su opet loši. Doktori su ubili metastaze na tri mjesta, ali u međuvremenu je rak otišao na kosti, proširio se na rebra i zdjelicu. Kada mi je liječnica prvi put kazala da nije dobro, PSA vrijednost je pokazivala četiri. Sljedeći put se već popela na devet, i to je bilo alarmantno, a na posljednjem pregledu vrijednosti su stigle do 20”, rekao je Ćiro za Jutarnji List.
– Već izvjesno vrijeme nema ni Tomislava Ivića, ni Đalme Markovića, ni Otta Barića, ni Vlatka Markovića, nema više ni puno mlađeg Cice Kranjčara. Otišli su naši nogometni i trenerski divovi, pa ne mogu ni ja ostati za sjeme. Pomiren sam sa situacijom, jedino još želim otići bez bolova. Oduvijek imam strašno nizak prag tolerancije na bol.
Utakmicu s Rusijom odgledao je na rubu kauča i kraj dočekao na rubu živaca.
– Zamisli mene, iskusnog trenera, drhtao sam kao 18-godišnjak. Premda su bili jako dobro defenzivno organizirani, nisam vjerovao da Rusi mogu izdržati. Razbranili smo im tog golmana (Matvej Safonov, 22-godišnjak iz Krasnodara, op. n.), mislim da će o njemu u domovini nakon Splita pisati kao o novom Lavu Jašinu. Tako je impresivan bio.
Sreća je “vatrenih” da je Safonov bio jedini raspoloženi Rus.
– Razlika u klasi je zaista bila zastrašujuća, izgledalo je kao da su igrali Manchester United i Bratstvo iz Travnika! Ne možeš pronaći zamjerku našim igračima. Zlatko Dalić je sve to briljantno složio i ja mogu samo reći da sam ponosan na njega. Nešto sam ga valjda i ja naučio u one dvije godine dok mi je bio pomoćnik, a sada mogu samo gledati kako piše povijest. Nema za učitelja veće satisfakcije nego kada ga učenik nadmaši.
Vi to, kao, i službeno “beatificirate” Dalića kao najvećeg izbornika u povijesti reprezentacije?
– Jednom smo zajedno držali predavanje u crkvi, pa su me iz publike pitali je li me Dalić nadmašio rezultatom iz Rusije. “Znate li zašto je on bio drugi, a ja samo treći na svijetu?” pitao sam ih. “Zato što se on više Bogu molio, ha, ha…” Otkako je izbornik, mene uopće nije tražio savjete. Zapravo, poslušao me je samo jednom: rekao sam mu da “malog” Gvardiola mora staviti u obrambenu centralu. Oponirao mi je u početku argumentom da ga u klubu koriste na lijevom beku, ali onda me ipak poslušao. Premda, Gvardiol je svjetska klasa, njega možeš hladno staviti i na centarfora i on ne bi podbacio.
U Katar po veliki rezultat
Nakon turbulentnog ljeta i Eura, nacionalna momčad ponovno izgleda zdravo, ambiciozno i moćno. Otvara se apetit uoči Katara?
– Dalić je pokazao veliku hrabrost, odradio je smjenu generacija i asimilirao velik broj mladih igrača u A-vrstu. Hrvatska u Katar ide po novi veliki rezultat.
