Prosječna mjesečna isplaćena bruto plaća po zaposlenom u Federaciji trenutačno iznosi 1274 KM. Kada je riječ o Federaciji, od nameta koji se mjesečno plaćaju državi treba u prvom redu izdvojiti 10 posto, koliko iznosi porez na dohodak. Tu su još i doprinosi iz plaće koji idu na teret zaposlenika, pa se za MIO izdvaja 17 posto, za zdravstveno osiguranje 12,5 posto te za osiguranje od nezaposlenosti 1,5 posto. Dakle, ukupno 31% na bruto plaću, što u konkretnom slučaju iznosi 394,94 KM mjesečno.
No, to je samo udio u doprinosima koji plaćaju zaposleni. Tu je i udio u doprinosima koji plaća poslodavac, koji u FBiH daje 6% za mirovinsko i invalidsko osiguranje, 4 posto za zdravstveno osiguranje i 0,50 posto za osiguranje u slučaju nezaposlenosti, ukupno 10,50 posto na bruto plaću ili 133,77 KM svakog mjeseca.
Uz sve navedeno idu i naknade za zaštitu od prirodnih i drugih nepogoda od 0,5 posto, kao i vodne naknade od 0,5 posto, naknade za turističke zajednice koje se u zavisnosti od sjedišta radnog mjesta plaćaju u iznosu od 0,035 do 0,05 posto, te naknade za šume koje se polugodišnje i po završnom računu plaćaju po stopi od 0,07 posto.
Na prosječnu bruto plaću to je dodatnih 1,12 posto što iznosi 14,27 KM. Da bi radnik dobio svoju zarađenu plaću, mora u startu uplatiti 543 marke.
Kada sve obveze izmiri, dobit će na ruke 834 KM, toliko iznosi prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenom u Federaciji, pokazuju podaci Federalnog zavoda za statistiku.
Plaća je tu da se troši, ako već unaprijed nije potrošena. Bilo u trgovini, hotelu ili pak za račun za struju, morate dodatno uplatiti PDV, te od skromnih 834 KM, država ponovno uzme 141,78 KM. Pridružimo li ovo ranijem iznosu, država pojede 685 maraka. A što je ostalo radniku, onih 692 marke. Toliko ostaje kada se od neto plaće odbije PDV. Dakle pošteno, pola državi, a pola radniku. Pomnožimo li to s 12, toliko bi trebalo primiti plaća godišnje, država ‘ubere’ 8220 maraka, a radniku za preživljavanje ostane 8304 KM.