Obiteljska tradicija kovanja željeza u Matoševića stara je preko stotinu godina. ”Miris ugljena i kovačke vatre uvukao mi se u dušu i postao sam jednostavno ‘zarobljen’ ovim poslom koji je za mene više od zanata”, započinje svoju priču Miran Matošević vjerojatno najmlađi kovač u regiji. “Radujem se kada mi naviru nove ideje, kada radim metalne suvenire poput cvjetova ili grozdova, raznih štitova iz srednjega vijeka, sablji i mačeva”, kaže Miran. Miran Matošević iz Nove Bile kod Travnika zanat kovača naslijedio je od svoga oca. Obiteljska tradicija kovanja željeza u Matoševića stara je preko stotinu godina. U kovačkoj radionici Miran pored umjetničkog stvaranja u željezu radi za široke građanske mase. “Naravno ne može se živjeti samo od umjetnosti. Da bi osigurao egzistenciju za svoju obitelj izrađujem kovani namještaj, metalne ograde za dvorišta, balkone, potkivam sjekire, budake, oštrim noževe, motike. Dakle, sve usluge koje trebaju ljudi kada je riječ o poljoprivrednim alatkama mogu dobiti kod mene. Bilo da je riječ o gotovim proizvodima ili o uslugama oštrenja ili popravki”, priča Miran u razgovoru za Agenciju Anadolija.
Zanimljivo je napomenuti da Miran svoje suvenire izlaže po sajmovima starih zanata a sa sobom vozi i jednu malu priručnu “kovačku vatru”, na kojoj oblikuje željezo po željama posjetitelja ili kupaca. “Vole ljudi gledati kako nastaje recimo jedan cvijet ili list od željeza. Kako se izrađuje mač, štit ili grozd kojim se ukrašavaju kovane ograde. Međutim, imam osjećaj da mlade ljude ne zanima više ovaj zanat. Više vole internet, brzu i lakšu zaradu. Ovdje se može zaradit ne samo na suvenirima nego i izradom priručnih alatki za svakodnevnu uporabu. Naravno možete solidno živjeti od ovoga posla ako ste skromni”, dodaje Miran. Miran se zanatom kovača bavi dvadesetak godina.Završio je zanat za metalostrugara i spoj kovanja i struganja omogućuje mu umjetničko izražavanje. Kako je tek navršio četvrto desetljeće života vjerojatno je jedan od najmlađih kovača u regiji kojemu je kovanje osnovna djelatnost od koje živi. Ima Miran i golubove pismonoše, američke ukrasne pijetlove, svoga koker španijela koji ga sluša kao kakav prijatelj. Njegov život kako kaže je bogato popunjen ali i skroman. “Nemam velike ambicije. Volim posao koji radim jer uživam u njemu. Kada bih se ponovo rodio opet bih izabrao posao kovača jer miris ugljena i kovačke vatre dugo se pamti”, navodi u razgovoru za AA Miran Matošević.
[Best_Wordpress_Gallery id=”40″ gal_title=”MIRANMATOŠEVIĆ”]
