BUGOJNO – Folklor je zarazna bolest. Tko jednom zaigra, nikad više neće prestati, tvrdi Bugojanac Enes Šehić čija je ljubav prema folkloru i narodnim običajima životna vodilja.
Šehić je dugogodišnji umjetnički rukovoditelj i koreograf u Gradskom folklornom ansamblu “Bugojno”, a pod njegovom čvrstom palicom bugojanski folklor postao je prepoznatljiv u cijelom svijetu, te važi za jedan od najboljih u BiH.
S prve crte obrane na probe
Ponosno nam priča kako se folklorom bavi više od 60 godina. Prvi put je zaigrao kada je išao u školu, a ozbiljnije se time bavi od 1957. kada je u Sarajevu postao član KUD-a “Zijo Dizdarević”. Dodatno iskustvo je stekao i u KUD-u “Miljenko Cvitković” da bi nakon toga otišao u JNA, gdje je također vodio folklornu sekciju.
Poslije toga dolazi u Bugojno i 1961. intenzivno nastavlja raditi sa Bugojanskim ansamblom. Od 1962. je rukovoditelj folklorne sekcije.
“Sva ljepota umjetnosti je u folkloru. Znate li vi da folklorista u isto vrijeme mora raditi pet stvari: učiti igrati, svladati koreografiju, pjevati, svladati scenu i nabaciti osmjeh”, kaže Šehić koji je sve to svladao desetljećima prije, a danas tome uči 200 članova GFA “Bugojno”.
Ističe kako će bugojanski ansambl sljedeće godine proslaviti 70 godina neprekidnog rada. “Radili smo i u vrijeme ratnih zbivanja. I tada smo imali probe. Vjerovali ili ne, mnogi članovi su znali s prve crte obrane doći na probe”, priča.
GFA “Bugojno” oduvijek je u samom vrhu folklora BiH. Najprije se zvao “Matija Gubec”, zatim “Budućnost”, pa KUD “Bugojno”, da bi se na kraju formirao GFA “Bugojno” i kao takav našu zemlju je predstavljao diljem Europe i Azije.
Tako Šehić ponosno ističe kako je ovaj ansambl prvi koji je predstavio državu BiH na jednom međunarodnom festivalu. Bilo je to u Barceloni 1995. Šehić se prisjeća kako su tijekom rata za UNPROFOR imali 5 nastupa, a jedan od vrlo važnih nastupa je i prvi susret između generala HVO-a Tihomira Blaškića i generala Armije BiH Mehmeda Alagića. Godišnje imaju oko 40 nastupa.
“Od nagrada ‘pokupili’ smo sve što se moglo ‘pokupiti’. A cilj nam je i dalje nastaviti istim tempom”, kaže Šehić koji je i sam dobitnik brojnih priznanja za svoje izvrsne koreografije, a svaka od njih, tvrdi on, šalje neku poruku. Većinom su to poruke mira i ljubavi.
“Ne, nije to samo ‘trčanje po pozornici’. Primjerice, osmislio sam jednu koreografiju ‘jedno kolo, a tri naroda’. Igrači se obuku u tri različite nošnje, od Srba, Hrvata i Bošnjaka i na sceni se igraju igre sva tri naroda”, kaže nam Šehić.
Unikatne nošnje
Ovaj 76-godišnji Bugojanac je poznat i po tome što izrađuje razne narodne nošnje. Unatoč godinama i danas ih vrhunski radi, a nama govori da ne zaboravimo napomenuti kako je sve naučio od majke Atije koja je šila ženske nošnje, pravila tepeluke kape s dukatima, čuvene kalkan-kape za gradske narodne nošnje i narodne nošnje. Bilo je to prije 100 godina.
“Cijelo jedno stoljeće naša obitelj se time bavi. Sjećam se kako je majka to pravila, sjećam se klijenata iz Sarajeva koji su poručivali kape koje su ukrašavali pravi pravcati dukati. Ne ona imitacija kao danas”, prisjeća se Šehić.
Priča nam kako ga često pitaju koja je nošnja najljepša.
“Pa kako da na to odgovorim kada nema nošnje koja nije lijepa. Svih naroda. U svakoj nešto ima privlačno”, odgovor je ovog zaljubljenika u folklor i izradu nošnji.
Sa Šehićem je i Matica iseljenika BiH uspostavila suradnju i sve što bh. KUD-ovi u inozemstvu trebaju, naručuju od njega. Tako da su Šehićeve nošnje svoj put pronašle u mnogim državama svijeta.
U izradi mu pomažu njegovi ukućani. Točno se zna tko pravi jeleke, košulje, anterije i druge stvari za nošnje svih naroda. Deset kompleta nošnji gotovo je za mjesec dana, a cijena istih se kreću od 600 maraka pa nadalje. Ovisno od kakvog je materijala.
“Danas se prave nošnje koje nisu ni blizu originala. Sve samo kič, jer ne može se praviti jelek od satena nego od pliša, vunenog, najskupljeg”, ističe.
Na kraju našeg razgovora dodaje kako je razočaran trenutnom situacijom u kojoj se nalazi folklorna umjetnost i narodni običaju u BiH.
“Čak sam se zabrinuo što nam se sve događa na sceni. Ako nastavimo ovako, za nekoliko godina nećemo znati što su nam nosile nane i dede, odnosno bake i djedovi. A narod koji izgubi svoje običaje, izgubit će i identitet”, upozorio je te dodao kako je potrebno formirati Savez amaterskih kulturno-umjetničkih društava BiH kako bi svi zajedno radili. Pokušalo se to prije zadnjeg rate, kaže Šehić, ali bezuspješno.
“Naime, događa se da nastupaju i BiH predstavljaju mnogi KUD-ovi, a nitko ih nije ovlastio i to nanosi štetu našoj umjetnosti, našoj prošlosti i našem folklornom stvaralaštvu”, zaključio je.
dnevni-list.ba
