Da je Bosna bila 500 godina pod španskom okupacijom danas bi smo se zvali ‘Bosanćerosi’!
Ona izreka, da stotinu puta izrečena laž postaje istina, ne vrijedi u Bosni. Mi smo pametni, brzo učimo. Nama je dovoljno laž ponoviti 3-4 puta i već se udomaćila kao svetinja i čista istina.
Rekoše (ne tako davno) bosanskom pravoslavcu da je “Srbin” i on to prihvati!
Rekoše i ponoviše bosanskom katoliku da je “Hrvat” i on to objeručke prihvati!
Rekoše i Turci da im “Bošnjak” ljepše zvuči nego “Bošnjanin” pa se i to prihvati kao bogom dato!
Rekoše Austro-Ugari da im samo ‘Bosna’ nekako siromašno zvuči pa tako Bosna, nakon hiljadugodišnjeg postojanja pod tim imenom dobi i sestricu – ‘Hercegovinu’!
Malo im i sve to bi, pa nam i od bosanskog jezika (od kog nastaše književni hrvatski i srpski jezici), smlatiše izmišljotinu zvanu “srpsko-hrvatski”. I to bi prihvaćeno!
Rekoše na ZAVNOBiH – u da “Bosna nije ni srpska ni hrvatska ni muslimanska već i srpska i hrvatska i muslimanska.” I svi pišnuše od radosti i veselja!
I sad – Jovo nanovo. Ispravljaj (h)istorijsko-povijesne greške prethodnih generacija i bori se protiv veliko osvajačkih pretenzija i interesa ‘bratskih’ nam naroda iz susjedstva i komšiluka.
A neće ići sve dok u svakodnevnoj upotrebi budu pojmovi poput ‘bosanski Hrvati’, ‘bosanski Srbi’, ‘Bošnjaci’, ‘BiH’, ” s-h’ (h-s) i slične foskule.
A još će teže ići dok u svojim redovima, redovima potomaka dobrih Bošnjana bude toliko poltrona, kvislinga i sličnih domaćih izdajnika. Izdajnika roda svoga i zemljice Bosne koja ih je othranila i pod skute svoje udomila.
Anto Tomić | avaz.ba
