Zajedno sa više od 120 tisuća ljudi iz cijele Hrvatske i inozemstva, Mladež HDZ-a BiH Travnik, s ostalim članovima i simpatizerima stranke, prošli su u Koloni sjećanja od Bolnice do Memorijalnoga groblja žrtava iz Domovinskoga rata. Kolonu su predvodili hrvatski branitelji Vukovara i članovi obitelji poginulih, ubijenih i nasilno odvedenih hrvatskih branitelja Grada heroja.
„Na današnji dan se uz svijeću i molitvu prisjećamo vukovarskih, ali i svih ostalih žrtvi hrvatskoga naroda u Domovinskog rata kako u Hrvatskoj, tako i u BIH. Naši roditelji su dali živote, zdravlje, svoju mladost i najbolje godine za našu slobodu, stoga im se odlaskom u Vukovar, kao i obilježavanjem osnutka Hrvatske Zajednice Herceg Bosne, zahvaljujemo na tome.“, rekao je Danijel Blažević, predsjednik Mladeži, te se u ime cijele skupine zahvalio OO HDZ-a Travnik na čelu s predsjednikom Bojanom Domićem, koji je bio organizator puta.
Po dolasku u Vukovar, Travničani su posjetili Opću bolnicu, koja je za vrijeme opsade bila vojna bolnica, koju je agresor sustavno bombardirao i uništavao.
Obilježena “Večer sjećanja” u Travniku i Novoj Biloj <======
„Travnička bolnica u Novoj Biloj kao i bolnica u Vukovaru dokaz su patnje i kalvarije običnoga čovjeka koji je samo želio biti slobodan, stoga mladi ljudi moraju preuzeti odgovornost da nastavimo borbu za opstojnost našega naroda na ovim prostorima, da olako ne prodajemo našu zemlju i da se u slobodi borimo znanjem i zajedništvom da žrtva naših roditelja ne bude uzaludna.“, istaknuo je Blažević, obilazeći podrum bolnice koji je pretvoren u Muzej.
Program „Vukovar – mjesto posebnog pijeteta“ započeo je Lijepom našom, u izvedbi Klape HRM „Sv, Juraj“. Zatim se Kolona sjećanja duga nekoliko kilometara, krenula pokloniti herojima, njihovim obiteljima, Gradu. Prošla je istim putem kojim su prije 25 godina prolazili Vukovarci. Ti isti putevi njih su odveli u smrt, a svim Hrvatima i Hrvaticama omogućili su da žive u slobodnoj i suverenoj državi.
„Travnik i Vukovar su dva grada po patnji vrlo slična. Travnik je prošao svoju golgotu 1993. godine. Zbog toga razumijemo rane i bol ovog grada i na poseban način se suosjećamo s vukovarcima, ne samo na ovaj dan u Kolononi sjećanja već svakodnevno.“, rekao je Josip Antičević, sudionik Kolone.
Na memorijalnom groblju žrtava Domovinskog rata u Vukovaru, svečanu euharistiju predvodio je uzoriti kardinal mons. Josip Bozanić. Do u detalje je zagrebački kardinal opisao koliko je ljudi ovdje pobijeno, koliko nestalo, koliko sakralnih objekata uništeno. Jednako tako, prozvao je državne institucije zbog nemara i nebrige. Naime, kardinal Bozanić kazao je jasno i nedvosmisleno kako je zločin u Vukovaru najstrašniji zločin nakon Drugog svjetskog rata. Posebice se obratio njihovim obiteljima i pozvao sve nadležne institucije na promptnu reakciju, kazavši kako je sramota da je i nakon 25 godina taj strašni zločin još uvijek obavijen velom tajni.
“Kako to da se za zločine protiv čovječnosti, kao što je ovaj na Ovčari, ili onaj u Škabrnji, kojega se danas s posebnim pijetetom spominjemo, i druge, ne zanimaju naše državne institucije? S ovoga vukovarskoga groblja diže se glas i mrtvih i živih, da je krajnje vrijeme da hrvatska država svim sredstvima uloži napor u rasvjetljavanje svoje prošlosti, svega onoga što joj je na ponos, a i onoga što je opterećuje”, kazao je između ostalog u propovijedi kardinal Bozanić.
„Odlazak u Vukovar na godišnjicu stradanja i pada grada, uvijek predstavlja nešto posebno. Kada sudjelujete u koloni sjećanja uz toliki broj ljudi, jednostavno vam se misli usmjere da pokušavate zamisliti kakvu kalvariju su proživjeli Vukovarci te kobne 1991. godine.“, rekao je Josip Malić.
Uz velik broj branitelja i građana iz svih krajeva Hrvatske i inozemstva, ondje se okupio cijeli državni vrh – predsjednica Republike Kolinda Grabar- Kitarović, predsjednici Sabora i Vlade, ministri, saborski zastupnici i stranački čelnici, te predstavnici Katoličke crkve.
O Vukovaru se nikad nije trebalo previše pisati. Sva bol je uklesana u očima njihovih majki. Za vječnost.
Travnički vjesnik | T.M.
