Kako je i običaj, Lovačko društvo “Vlašić”, sekcija “Kalibunar” je na poseban način obilježila spomendan sv. Huberta, njihova zaštitnika.
U župnoj crkvi svetog Mihovila u Ovčarevu, lovci su se skupili na večernjoj misi koju je predvodio fra Dario Udovčić. Nakon molitve uslijedilo je druženje u župnoj dvorani. Ni ovaj put nije nedostajalo pjesme, šale, a „pala“ je pokoja nova lovačka priča.
Po prvoj legendi Sveti Hubert se rodio sredinom 7. stoljeća kao sin Bertrama od Aktivanije te je živio na dvoru franačkog kralja Ditriha III, a kasnije na dvoru svog ujaka Pepina od Heristula. Jednog dana, drži se da je to bilo na Veliki petak, Hubert je lovio u šumama Ardena gdje mu se ukazao jelen među čijim je rogovima bilo ukazanje Kristova lika. Istodobno s neba začuo se glas koji mu je naložio da ode u Liege (Luttich) do biskupa Lamberta (koji je kasnije proglašen svecem). Ovaj ga pošalje Papi u Rim. U to doba javio se Papi anđeo s viješču da je biskup Lambert umoren, a kao znak predao mu je njegov biskupski štap s nalogom da mu za nasljednika imenuje onog pustinjaka kojeg je našao na grobu sveca. Taj pustinjak je bio Sv. Hubert koji je od Pape dobio i zlatni ključ kojim je liječio bjesnoću. Isto tako je njegova biskupska štola imala moć da liječi od bjesnoće, čak i poslije njegove smrti.
Mrtvo Hubertovo tijelo prenijeto je iz Liegea u opatiju Andin koja se kasnije prozvala Sv.Hubertus. Za reformatorskih ratova, bila je ta opatija 6 puta pljačkana, a pri tome je nestalo i tijelo Sv.Huberta. Navodno su ga časni oci prenijeli u šumu i tamo na skrovitom mjestu zakopali. Po drugoj legendi postao je sveti Hubert zaštitnikom lovaca na slijedeći način: 98 godina poslije njegove smrti, a na dan 3. studenog izvađeno je njegovo tijelo iz dotadašnjeg počivališta u Liegeu i preneseno u opatiju Andin. Prigodom iskapanja ustanovljeno je da je tijelo ostalo potpuno netaknuto i sačuvano. Baš za vrijeme prijenosa kroz ardenske šume, u njima je lovio kralj Ludvig. Opazivši sprovod bacio se on i njegova pratnja na koljena, a kad je sprovod mimo njih prošao, priključili su se povorci, kao nekom silom gonjeni. Od tog trena postalo je mjesto Arden (kasnije St. Hubertus) hodočasno mjesto za tisuće i tisuće pustinjaka i lovaca koji su opatiji nosili desetinu od ulovljene i odstreljene divljači. Lovci koji radi udaljenosti nisu mogli donositi divljač sjećali su se svog zaštitnika tako da su na dan prijenosa njegova tijela polazili u lov, a kod zajedničkog stola slavili njegovu uspomenu. Opatija St. Hubertus stajala je pod zaštitom francuskih kraljeva kojima su morali opati svake godine donijeti sedam hrtova i jednog sokola. Donosiocu je bio predan dar od 100 talira u korist crkve St. Hubertus. Kada je započelo hodočašče grobu sv. Huberta, nastala je i legenda da je svetac u svojoj mladosti bio strastven lovac.
Travnički vjesnik | T.M.
