Životna priča počinje sada,
puna zlobe tuge i jada.
Svijetom zavladala teška zloba
majka dijete hoće da proda.
Sin ocu okreće leđa,
otac je otac to ga ne vrijeđa.
Majke mnogu suzu kriju,
jer im kćeri i krv piju.
‘Ko ima brata ima i carstvo,
brat je vjeruj, veliko bogatstvo.
Dođe vrijeme i braća se mrze,
majke plaču, ali kriju suze.
Sestra brata više i ne voli,
ona ne zna kako ga to boli.
Došla evo, ta čudna vremena,
prijatelja pravih ovdje više nema.
Rijetko koji može se izdvojit’,
a sve druge na prste izbrojit’.
Ovu priču pisat ću još dugo,
nećeš mene savladati tugo.
Prijatelju, samo glavu gore,
zloba,tuga padaju u more.
Nikada nemoj s pravog puta sići,
ako padneš opet ćeš se dići.
U životu svatko greške pravi,
budi sretan u zdravlju i ljubavi.
Ovu priču završit ću jasno,
sve u životu nek’ ti bude krasno.
Nikada nemoj zaboraviti brata,
to je mene učio moj tata.
© Slobodan Cakalin / NovaBila.info
Rad portala podržali:
Stisnite ‘lajk’ i pratite portal NovaBila.info i na Facebooku.
