Priča s hrvatskim huliganima traje jako dugo. Predugo. Hrvatski huligani sramote zemlju i narod na svakom koraku. Riječ je o anarhistima i mračnjacima kojima rušenje bilo čega predstavlja užitak. Zdravko Mamić i huligani koji su nam uništili prekrasnu nogometnu večer u St. Etienneu (a možda i nogometno ljeto) lice su i naličje iste medalje. Najgore od svega što se sada može dogoditi je da priča ostane samo na hapšenju huligana.
Njih, huligane, uistinu se mora rigorozno kazniti. Mora se pokazati da se ne može bacati baklje, topovske udare, tući i raditi slična divljaštva a za to ne snositi posljedice. Ne može se uništavati rad drugog (u ovom slučaju sjajnih nogometaša hrvatske reprezentacije) i za to ne snositi nikakvu odgovornost.
No, priča s hrvatskim huliganima traje jako dugo. Predugo. Hrvatski huligani sramote zemlju i narod na svakom koraku. Riječ je o anarhistima i mračnjacima kojima rušenje bilo čega predstavlja užitak. Nisu u stanju graditi, pa onda ruše. U posljednjem slučaju iz St. Etiennea, rušenje nas je pogodilo posebno teško jer su dirnuti i ”naši snovi”. Bila je to materijalizacija hrvatske nogometne močvare.
Istinski navijači hrvatske nogometne reprezentacije se identificiraju s igračima. I mlado i staro poskakuje dok Perišić i Rakitić zabijaju Čehu. Jednako kao što većina nas nije kriva za okružje u kojem živimo, niti ga jednostavno može mijenjati, tako ni igrači nisu krivi za močvaru u kojoj živi hrvatski nogomet. Ipak, koliko god su huligani krivci za konkretne događaje koji su nam uništili divnu nogometnu večer, prava odgovornost za sve nevolje oko reprezentacije krije se u eliti koja njome upravlja.
Elita je, pak, personificirana u Zdravku Mamiću, čovjeku uličarskih manira, psovaču majki, uglednom u harmonikaškim i tamburaškim krugovima jer ”kiti muziku” novčanicama od 500 eura. Lifestyle iz snova svakog jadnog huligana. Zbog činjenice da su ljudi poput Mamića privatizirali nogomet, danas imamo ovo što imamo: huliganske ispade na svakoj utakmici, kvalifikacijske utakmice se igraju bez publike, svastike se crtaju po terenima…
Nije važno čine li to ljudi iz Mamićeva ili kontramiljea – rezultat je isti. I jedni i drugi su nam ukrali reprezentaciju. I jednih i drugih se stidimo. I jednih i drugih se moramo riješiti. U suprotnom, stvari će samo postati još gore. U posljednjih 20 godina ne pamti se da su stvari same od sebe postajale boljima, pa tako nema razloga ni sada vjerovati da će se nešto mitski samo riješiti. Poražavajuće je, pak, što nitko u hrvatskom društvu ne zna kako se otarasiti raznih mamića, bujaneca, stazića, ostojića, milanovića i karamarka… Preduboko su ukopani u sistemu koji je istrunuo i koji nije u stanju razotkriti tko je ta šaka jada koja cijelom nogometnom puku krade trenutke sreće.
Dnevnik.ba
Nogomet se, gospodo, ne igra zbog vas, nego zbog nas! Nogomet se ne igra niti zbog Mamića, niti zbog huligana, nego zbog navijačke ekipe s fotke. Njima su i Mamić i huligani oteli jednu predivnu večer.
Zašto to i dalje toleriramo? Zašto smo nijemi na sve anomalije koje svakoga dana prolaze pored nas? Zašto smo i kada postali tako bezmudi? I to ne samo kad je riječ o nogometu.