Povijesni dogovor ili nova točka razdora BiH o objavi rezultata popisa stanovništva provedenog 2013. iznova je podijelila zemlju. Hrvat i Bošnjak preglasali su Srbina u Državnoj agenciji za statistiku oko metodologije objave rezultata popisa pučanstva.
No, čak i takvi podaci, za koje Srbi u svojoj minidržavici Republici Srpskoj kažu da ih neće poštovati, a stranci angažirani oko održavanja oktroirane daytonske tvorevine tvrde da su korak naprijed u zemlji koju se slikovito opisuje – “tamo gdje nestaje logika, počinje BiH” – otkrila je surovu istinu o posljednjem ratu, ali i beznađu nakon njegova prestanka. U BiH je čak pola milijuna ljudi manje nego 1991. godine kada je proveden posljednji popis stanovnika. Od toga broja čak polovicu čine Hrvati iz BiH, čime su i statistički najveće žrtve posljednjeg rata. Premda se nastoji nametnuti teza da su Hrvati agresori na vlastitu zemlju, podaci da ih je čak 240.000 manje, u odnosu na prijeratnih 780.000, najozbiljiniji je indikator njihove pozicije žrtve. S današnjeg podučja RS-a prognano je izvan zemlje ili raseljeno unutar BiH 150.000 Hrvata katolika, a oko 144.000 ih je prognano u FBiH. Hrvati tako danas prema neslužbenim podacima o nazočnosti 543.000 pripadnika toga naroda čine oko 15,4 posto ukupnog pučanstva, Srbi su ostali na prijeratnih 30,8 posto, a Bošnjaci su premašili 50,10 posto čime je njihov broj porastao za čak 7 posto. Još jedna žrtva daytonske BiH su i nacionalne manjine koje se u BiH tretiraju kao “ostali”, a njih je od prijeratnih Jugoslavena do Ukrajinaca bilo 8 posto, a danas ih je jedva 3,6 posto. Zato je u pravu banjalučki biskup Franjo Komarica koji vapi za svojim narodom, a ratne zločine i nestanak uspoređuje s najvećim stratištima iz hrvatske povijesti.
A ta njegova izjava iz Republike Srpske se može preslikati na cijelu zemlju. Ništa bolje nije stanje ni u federalnom entitetu koji se nekada zvao hrvatsko-bošnjačka FBiH. Trend migracija dodatno je pogoršao situaciju. Sat za spas bh. Hrvata otkucava.
